Brojnom krugu splitskih autora koji pišu aforizme priključio se i Darko Mrkonjić, koji se oglasio svojom prvom zbirkom naslovljenom Stop balkanizmu!. Darko Mrkonjić je jedan od najmlađih članova Udruge hrvatskih aforista i humorista koja mu je objavila prvu zbirku s više stotina aforizama.
Rođen je 18. veljače 1990. godine u Splitu, a živi u Korešnici (Žrnovnici). Bavi se sportom, glazbom, čitanjem, duhovnim radom, psihologijom i proučavanjem Biblije, pa je u knjizi ciklus misli o vjeri. Uvršten je u više godišnjih zbornika UHAH-a te međunarodne aforističke zbornike Riječi na djelu i Ružičasti crnjak.
Pogovor knjizi napisao je predsjednik Udruge hrvatskih aforista i humorista Mladen Vuković, koji ističe:
"U svojim aforizmima Mrkonjić se igra svim raspoloživim stilskim figurama, sučeljava ista ili slična značenja s metaforama, frazemima i narodnim izrekama ne bi li se u njegovu gnijezdu misli izlegao duhoviti, snažni i satirični aforizam kojim udara po svim našim glupostima, lopovlucima, promašajima, svinjarijama, javašlucima, riječju – balkanizmima, koje je „počastio” i u naslovu. Autor ne trči na „prvoloptaško” izazivanje smješka, već svoju poruku polaže u duboku brazdu u kojoj bi se čitateljskim razmišljanjima, i ponovnim čitanjem aforizma, dosegnulo do onoga zapretanoga blaga „što je pisac htio reći”. Pretežu tako moralističke refleksije i poučne sentence koje nas potiču na nove iskustvene spoznaje, jer za učenje nikada nije kasno, poglavito onima koji slabo ili nikako uče iz svojih pogrešaka. Tako će neke stare istine i logične tvrdnje biti izrečene i kroz desetak inačica, a mi ćemo zapamtiti onu koja nam najlakše legne u krilo srca i zagrljaj duše, bez obzira što mnoge od njih mirišu na biblijske poslovice, koje nas još od doba te knjige nad knjigama opominju kako trebamo koračati ovom dolinom suza. Njihovim opetovanjem kao da nas autor želi podsjetiti na opće uvažene vrijednosti, resetirati nas od „ispranog” nam mozga koje nam mediji nude kao „novo normalno”."
Mladen Vuković
Na međunarodni natječaj za najbolji aforizam na temu "MOJ NAJDRAŽI AFORIZAM" koji je raspisala Udruga hrvatskih aforista i humorista, a povodom 20. međunarodnog Festivala karikature SOLIN 2025. u Solinu pristiglo je ukupno 165 radova autora iz 9 država: Hrvatska – 74, Srbija – 50, Bosna i Hercegovina – 20, Sjeverna Makedonija – 8, Crna Gora – 5, Slovenija – 4, Bugarska – 2, Kosovo – 1 i Poljska – 1.
Žiri u sastavu Josip Balaško, Marko Ivić, Zlatko Tomić i Mladen Vuković odlučio je dodijeliti tri nagrade i sedam pohvala.
NAGRADE
1. nagrada
„Njegova je presuda bila tako teška da su je jedva objesili mačku o rep.“
Zdravko Žarković, Zadar, Hrvatska
2. nagrada
„I na pogrebu bacali su mi prašinu u oči.“
Nikica Banić, Inđija, Srbija
3. nagrada
„U mauzolejima vlada grobna taština.“
Boris Nazansky, Zagreb, Hrvatska
POHVALE
„Sudjelovao bih i ja u korupciji, ali nije mi se dalo.“
Milan Pantić, Zvornik, BiH
„Prolit ću krv da zaustavim rat!“
Mario Kovač, Kaštel Stari, Hrvatska
„Ljudi su mnogo veći od djece, ali djeca su mnogo veći ljudi.“
Dinko Osmančević, Banja Luka, BiH
„Ovolike promjene na vlasti može jedino izdržati narod koji se ne mijenja.“
Miodrag Lazarević, Požarevac, Srbija
„Neki ljudi svijetle tišinom, a neki se gase bukom.“
Senad F. Bajrami, Prizren, Kosovo
„Aforizam je bolji kad malo odleži. Isto važi i za aforističara.“
Zlatomir Aleksić, Šabac, Srbija
„Ja o tebi, jao meni!“
Milko Stojković, Smederevska Palanka, Srbija
Iskrene čestitke nagrađenima!
Povjerenstvo natječaja
Udruga hrvatskih aforista i humorista (UHAH) raspisuje Međunarodni natječaj za najbolji aforizam na temu
'MOJ NAJDRAŽI AFORIZAM'
Autori iz Republike Hrvatske i inozemstva trebaju poslati samo jedan svoj (može biti već objavljen) aforizam, sa svojim kratkim podatcima (godina rođenja, adresa), na e-mail
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
do 10. rujna 2025.
Aforizmi iz inozemstva, te oni pisani na hrvatskim narječjima, bit će prevedeni na hrvatski književni standard.
Povjerenstvo UHAH-a će odabrati tri najbolja aforizma, koji će biti izloženi na 20. Međunarodnoj izložbi karikatura "SOLIN 2025" u Domu Zvonimir u Solinu 25. rujna 2025.
Prvonagrađeni autor će dobiti nagradni iznos od 100 € i diplomu UHAH-a, drugonagrađeni i trećenagrađeni autori diplomu, a i 10 pohvaljenih aforizama će biti pročitani na otvorenju izložbe te objavljeni u e-magazinu Uh!Aha (i drugim humorističko-satiričnim portalima u Hrvatskoj i inozemstvu).
Sretno!Odlična vijest stiže od dragog prijatelja, pratitelja i poznavatelja balkanskog i europskog aforizma, Valentina Dimitrova, koji je odabrao po jednog aforista iz deset država Europe, preveo njihove ponajbolje radove i lobirao kod uvrštenja u ovogodišnji prestižni ruski almanah aforizma, humora i karikature "SOKRAT - 25".
Nakon prošlogodišnjeg predstavljanja našeg počasnog predsjednika i priređivača opsežne antologije "Hrvatska aforistika 1847.-2018." Josipa Balaškog u "SOKRATU - 24", drugi predstavljeni hrvatski autor je posve zasluženo vrijedni antologičar, recenzent, književnik i aforist Ivo Mijo Andrić. Čestitamo!
Ovo je još jedno neprocjenjivo priznanje za hrvatsku aforistiku. Zahvale poštovanom stručnjaku Valentinu!
 |
 |
 |
Prva knjiga humora i satire Emila Strniše - Cipalova
Čudno je kad veliki književni umovi poput Johna Steinbecka, Vladimira Nabokova ili Jacka Kerouaca izdaju svoju prvu knjigu s 27 godina, ali još čudnije je kad netko svoju prvu knjigu izda tek u 72. godini, a da nisu memoari. Ali eto, dogodi se. Emil Strniša – Cipalov, dugogodišnji član Hrvatskog društva karikaturista i višegodišnji Udruge hrvatskih aforista i humorista, sabrao je na jednom mjestu, između tvrdih korica knjige Od Mile Sašitrna do Maruna IV., dio onoga što je crtao i pisao tijekom proteklih više od pedeset godina. U škafetinima materine starinske psihe sačuvala je Vjera otipkane stranice, izrezane novinske članke i crteže, kao da je znala da će jednom ugledati svjetlo dana. I konačno su su pojavile u izdanju Udruge hrvatskih aforista i humorista (UHAH), naslovljene po autorovim pseudonimima.
U umirovljeničkim danima Emil ne miruje, objavljuje ne samo karikature po kojima ga prepoznajemo, nego nam otkriva i svoje nadareno i načitano pero, gotovo svaki dan na svom Facebook zidu vrti kalendar i kroz male esejčiće upoznaje nas, povodom rođendana ili godišnjice smrti, s manje poznatim detaljima iz života hrvatskih i svjetskih književnika, znanstvenika, estradnih zvijezda... Nastalo je tako obilje kartica koje je trebalo protresti kroz sito, a autoru je svaki tekst na svoj način drag, pa nam Emil kaže: “Iz sveg toga amaneta teško je bilo objektivno odabrati ono najbolje i najkvalitetnije, a da istovremeno ne zvuči kao žal za nekim davnim vremenima i zato je izbor pao na one stvari koje se dotiču i prošlosti i sadašnjosti i budućnosti. Zbog toga, a i zbog mojih godina, knjiga je malo većih dimenzija i tehnički kvalitetnija. Naposljetku rekao je Otac nas aforističara, Jerzy Lec – Cijeni riječi, svaka ti može biti posljednja, tako je i s knjigama.”
Mi u Udruženju znamo da su aforizmi upravo ona spona koja povezuje stara i nova vremena i kako, rekli bi glazbeni ljubitelji, uvijek evergreen. Upravo zbog toga ih autor u knjizi ima u raznim oblicima i količinski više ih je od tisuću. Normalno, tu su i karikature, ponajviše iz “Solinske kronike” u kojoj je autor svojom kolumnom “Zvonko” zastupljen više od trideset godina, ali i one koje su obišle u zajedničkim izložbama najveći dio svijeta i gdje su se znale zalomiti neke vrijedne nagrade. Samo da spomenemo naš festival karikature Solin, ali i Rusiju (dok je oružje još mirovalo), Kinu, Indiju… kao najmnogoljudnije. Tu su i satire, ili samo priče s elementima dodatne duhovitosti koje, normalno uz realne, poznate podatke o ljudima i vremenima, zaviruju malo i iza zastora tražeći smiješnu, a često i ciničnu nit.
Ali, najbolje je ipak da o svemu ostalom riječ prepustimo autoru, kako je zapisao u svojoj zahvali:
“Zahvaljujući Šećerkovoj mreži (Fb) spotakao sam se jednog dana o magazin Udruženja hrvatskih aforista i humorista “Uh!Aha” kolege Dražena Jergovića. Počelo je s karikaturama, nastavilo s aforizmima i satirama pisanim nekad za svoju dušu u dubokim škafetinima. Uz Dražena, te današnjih predsjednika i tajnika Udruge, književnika Mladena Vukovića i Zlatka Tomića, dobio sam psihološke poticaje, a ne kao neki Ivani bez zemlje – državne monetarne.
Mladen mi je turnuo bubu u uho i kao urednik pogurao u ulozi Sizifa i mene i taj sirov kamen pisane riječi čak na vrh brda. I njemu i meni bilo je utoliko lakše, kada ga je Zlatko, kao lektor, recenzent i selektor, izbrusio u finu kuglu koja je došla do svog vrha samim - tiskanjem. Koliko će se tu zadržati ili će odmah otklizati, odlučit će čitatelji.
Puno je toga tu na 132 stranice, naoko razbacani aforizmi (čiji je izbor odabrala supruga), karikature, pretežno „Zvonka“, ali i one koje su putovale svijetom (najviše zahvaljujući Marku Iviću), Nietzsche, don Frane, Buk(v)owski, Smoje (Miljenko, da ne bude zabune, Nikšina fotografija, nu mene, je na zadnjim koricama), priče i satire od Senece do ova dva naša ovna na brvnu, malo je tu i smiješnih pjesmica, malo slikovnog haikua, čak i enigmatskih premetaljki naših poznatih karikaturista, kada me je u „Slobodnoj Dalmaciji“ bilo veoma često na Ivrinoj stranici.
U ovoj priči, najbitniji u konačnici što se uopće krenulo na put „Od Mile Sašitrna do Maruna IV.“ su već navedeni – Mladen, Zlatko i Dražen, kolega Nađan Dumanić, urednik "Apolona" Ivan Grahovec, što ne znači da i mnogi drugi tu nisu umiješali prste. Od prvih početaka i Ljube Stipišića (uz sve što je bio i animatora kulture u zajedničkoj firmi i još mnogo šire), Ivana Glavine, urednika lista “Dalmacijacement”, Marije Juračić i njenog „Diskursa“, drugara iz HDK-a, i posebno moram istaknuti ljude i prijatelje iz „Solinske kronike“ s kojima drugujem više od 30 godina, pok. Špira Žižića, Marka i Marija Matijevića s cjelokupnim uredništvom i glavnog, s dirigentskom palicom – Tonća Ćićerića. Ništa ne dolazi samo po sebi, nitko nije otok. Bez ljudi oko sebe čovjek bi bio tabula rasa.”
Mladen Vuković,
predsjednik Udruge hrvatskih aforista i humorista
 |
 |
